Sjedište Gestapoa

Tajna državna policija Trećeg Reicha je preko vlastite špijunske mreže nadzirala rad ustaškog redarstva i rad ostalih tijela vlasti NDH. Punkt donosi svjedočanstva o atentatu na Ljudevita Tiljka.
Gestapo je preko vlastite špijunske mreže nadzirao rad ustaškog redarstva i ostalih tijela vlasti NDH; zahtjeve za uhićenja slao je /G/RAVSIGUR-u (/Glavnom/ ravnateljstvu za javni red i sigurnost). Početkom okupacije iz Beograda u Zagreb doveo iskusnog antikomunističkog agenta Ljudevita Tiljka; na Jankomiru držao zaseban logor za zatočenike.
Slijede iskazi o ubojstvu agenta Tiljka.
Vojo Kovačević bio je zaposlen na Mjesnoj kontroli pri Direkciji PTT u Zagrebu i studirao na Ekonomskoj visokoj školi. Primljen je u KPJ 1937. godine. Njegova revolucionarna djelatnost bila je zapažena u SKOJ-u i u progresivnom studentskom društvu »Svjetlost«. Budući da ga je okupacija zatekla u Zagrebu, ostao je, po zadatku Partije, na ilegalnom radu u njemu. Dva veoma važna partijska zadatka Vojo je dobio u ljeto 1941. godine. Trebao je pripremiti akciju za likvidiranje policijskog agenta Ljudevita Tiljka i organizirati diverziju u zagrebačkoj telefonskoj centrali. Tiljak je bio agent beogradske Glavnjače za vrijeme stare Jugoslavije. Dobro je poznavao sastav i forme rada partijske organizacije. Hapsio je istaknute komuniste i u istragama ih podvrgavao strašnim tjelesnim mukama da bi iznudio priznanja. Poslije okupacije prešao je u službu ustaškog redarstva. Vjerojatno ga je u Zagreb doveo Gestapo da bi ustaškim agentima prenio iskustva u borbi protiv komunista. Poznavao je određen broj partijskih funkcionara koji su u Beogradu hapšeni prije rata, a 1941. godine bili su aktivni u Zagrebu. Kao takav predstavljao je veliku opasnost za zagrebačku partijsku organizaciju, pa je zbog toga odlučeno da se likvidira, i tako spriječi u njegovom antinarodnom djelovanju.
Božena Brlečić, "Vojo Kovačević me upućivao na rad", Zagreb 1941-1945: zbornik sjećanja, tom II (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH - IHRPH - ŠK, 1983), 366-367.
Jednom je k meni došao Rade Končar i rekao mi: »Ličanine, dobit ćeš specijalni zadatak. U Zagrebu se nalazi opasan tip koji je bio u Glavnjači i poznaje sve starije drugove. Uspio se upoznati s drugaricom koja vodi kuhinju u kojoj se hrane komunisti. Ime mu je Tiljak. Tukao je na policiji mnoge naše drugove, a među njima i Pavla Pap Šilju.« Zatim mi je Rade izložio svoju zamisao kako bismo ga se mogli otresti. Sjećam se da mi je kazao da ga već nekoliko dana prati Mojmir Martin, kako bi se ustanovilo s kim ima vezu i gdje navraća. Radi toga sam dobio pištolj i bombu. Rečeno mi je da se razgovaralo s drugaricom koja će s njim imati sastanak u 9 sati uvečer. Dobili smo ključ njenog stana. Naime, bilo je dogovoreno s njom da stavi ruku na leđa ako on pristane da s njom ide u stan. U slučaju da ne pristane trebali smo ga likvidirati na ulici. Međutim, opazio sam da je ona stavila svoju desnu ruku na leđa, a on ju je držao za lijevu i šetali su. Odmah sam pošao u njen stan. Za mnom je išao Stipe Ugarković i Rudi Kroflin. U stanu smo odšarafili električne žarulje, kao i onu u spavaćoj sobi u koju su trebali ući. Kada je ušao u spavaću sobu, htio je upaliti svjetlo, pa joj je rekao: »Nema ti svjetla u kući.« Skočio sam na njega i oborio ga na pod. Ugarković mu je svezao noge, potpuno smo ga svladali i onemogućili da viče i doziva u pomoć, jer smo mu zapušili usta. Poslije nekoliko minuta došao je Pavle Pap Šiljo i vodio istragu da bi se utvrdilo kakve veze Tiljak ima u Zagrebu i da imenuje provokatore koje je policija ubacila u naše redove. Šilja mu je postavljao pitanja, a on je odgovore pisao u jednu teku. Rudi Kroflin ga je hladio, jer se strašno preznojavao od pitanja koja mu je Šilja postavljao. Naravno da su ona za njega bila veoma neugodna, jer su se odnosila na njegov policijski teror i mučenje komunista. Prokazao je sekretara rajonskog komiteta u Beogradu koji je bio policijski doušnik, a radio je u beogradskoj električnoj centrali. Od Tiljka nismo doznali da li u zagrebačkoj partijskoj organizaciji postoji policijski provokator. Poslije temeljitog saslušavanja Šilja je teku ponio sa sobom. Tako je ta akcija s Tiljkom bila završena. Imali smo zadatak da ga bacimo u rijeku Savu, ali u tome nismo uspjeli zbog ograničenosti kretanja. Do Save sam ga ja vozio ujutro u prikolici u kojoj se raznosilo pecivo. Kroflin je naoružan pištoljem išao iza mene sa zadatkom da intervenira ako bi me netko napao. Međutim, kada smo se mogli slobodnije kretati, radnici su već utvrđivali obalu Save, pa smo ga bacili u jedan rukavac, koji je u one vruće dane dosta brzo presušio, pa je ubrzo bio pronađen. Poznate su represalije koje su poslije toga uslijedile.
Ante Milković, "Oružane akcije zagrebačkih diverzanata", u: Zbornik sjećanja: Zagreb 1941 – 1945, sv. 2, ur. Lutvo Ahmetović i dr. (Zagreb: Gradska konferencija SSRNH – IHRPH – ŠK, 1983), 8-9.
OGLAS
Dana 4.VII. 1941. izvučen je mrtav i iznakažen iz jedne bare Petruševačke šume kraj Radničke ceste redarstveni činovnik LJUDEVIT TILJAK 37 god. star rmkt., rodom iz Gračaca. Provedenim izvidima ustanovljeno je, da je taj zločin djelo komunističkih agitatora.
Kao duhovni začetnici tog zločina predani su:
Dr. BOŽIDAR ADŽIJA, 50 god. star, rmkt., rodom iz Drniša, kotar Knin,
OGNJEN PRICA, prof., 41 god. star, pravoslavne vjere iz Ilidža, kotar Sarajvo,
Dr. IVO KUHN, odvjetnik, 38 god. star, židov, rodom iz Slav. Broda,
ZVONIMIR RICHTMAN, inženjer i profesor, 39 god. star, židov, rodom iz Zagreba,
KORSKI IVAN, inžinjer, 32 god. star, židov, rodom iz Hrastovca, kotar Garešnica,
VIKTOR ROSENZWEIG, apsolvent agronomije, 27 god. star, židov, rodom iz Rume,
ALFRED BERGMAN, privatni činovnik, 39 god. star, židov, rodom iz Visokog,
KRAUS SIGISMUND, bankovni činovnik, 31 god. star, židov, rodom iz Sarajva,
OTOKAR KERŠOVANI, novinar, 39 god. star, starokatolik, rodom iz Trsta,
SIMO CRNOGORAC, 40 god. star, ličilac, pravoslavne vjere, rodom iz Polače, kotar Knin,
senatu pokretnog prijekog suda, koji je svu desetoricu osudio na smrt.
Osuda nad njima izvršena je dne 9. ov. mj. strijeljanjem.
Zagreb, 10. VII. 1941.
Iz Ministarstva unutarnjih poslova
Br. 9352-1941
Dokument 55 – Oglas Ministarstva unutrašnjih poslova NDH o strijeljanju desetorice komunista kao odmazdu za ubojstvo ustaškog agenta Ljudevita Tiljka, u: Građa za povijest Narodnooslobodilačke borbe u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941-1945, tom I, ur. Stjepan Iveković i dr. (Zagreb: Savjet za izdavanje "Građe za povijest NOP-a i socijalističke revolucije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1941- 1945", 1981), 97-98.
Audio
Podijeli
Slojevi
Punktovi otpora
-
Tajni punkt/skladište u liftu i podrumu zgrade

Trg kralja Petra Krešimira IV 6 -
Gimnazija



Križanićeva -
Ilegalni stan Palčecovih


Tvrtkova 61. I. 1940. - 31. VIII. 1942. -
Tvornica čepova Higiea


Ljudevita posavskog 48XII. 1940. - 1941. -
Partijska tehnika

Derenčinova 21XII. 1940. - VIII. 1941. -
Tvornica trikotaže Gaon


Uglovnica Banjavčićeve i Tuškanove -
Radionica postolara Ćovrana

Trg žrtava fašizma 121941. -
Demonstracije pod vodstvom Dragice Končar

Kvaternikov trg4. I. 1941. -
Sastanci Narodne pomoći

Zvonimirova 43IV. 1941. -
Mljekarstvo majke drugarice Klašnje

TomašićevaIV. 1941. - 1942. -
Mljekarstvo Kos

Bulićeva 14 -
Radionica popluna Miška Patačića Crnog

Vlaška 9210. IV. 1941. -
Slavko Kvaterin proglašava osnutak NDH

Vlaška 11610. IV. 1941. -
Mučenja Ivice Gretića, Blaža Mesarića, Mire Paut i Josipa Matišiča 1941. godine u UNS-u



Zvonimirova 210. IV. 1941. - XII. 1941. -
Krojačka radionica M. Pribanića


Vlaška 9410. IV. 1941. - 4. VII. 1942. -
Konzumna zadruga željezničara

Draškovićeva 4710. IV. 1941. - 1944. -
Ministarstvo ruda


Križanje Vlaške i Draškovićeve10. IV. 1941. - 8. V. 1945. -
Ustaško redarstvo



Račkoga 910. IV. 1941. - 8. V. 1945. -
Zatvor UNS-a i GESTAPO-a




Trg žrtava fašizma 1010. IV. 1941. - 8. V. 1945. -
Glavna vojna bolnica


Vlaška 8710. IV. 1941. - 8. V. 1945. -
Stan Braslava Rabara

Zvonimirova 18 -
Sjedište Gestapoa

Trg kralja Petra Krešimira IV 1 -
Postolarska radionica Elita

Tomašićeva 6 -
Krojačnica Nikole Slivonje

Draškovićeva 611. IV. 1941. - V. 1945. -
Tvornica ulja


Branimirova 71V. 1941. -
Ilegalni stan Božene Brlečić i Voje Kovačevića

Vlaška 70DV. 1941. -
Trgovina čelikom

Martićeva 14 -
Radionica Ford

Martićeva 13 -
Tvornički kompleks Penkala (Nada Dimić)


Blok Branimirova – ErdödijevaV. 1941. - X. 1942. -
Crveni križ


Crvenog križa 14V. 1941. - V. 1945. -
Emitiran poziv na oružanu borbu protiv okupatora i domaćih izdajnika


Tuškanova 15VII. 1941. -
Sklonište Jože Turkovića nakon bijega iz Kerestinca

Heinzelova 4814. VII. 1941. - 7. IX. 1941. -
Ilegalni stan Anice Rakar-Magašić

Trg žrtava fašizma 15VIII. 1941. - XII. 1941. -
Punkt za raspodjelu materijala

Križanje Heinzelove i MartićeveIX. 1941. - XII. 1941. -
Napad na ustaše

Vrbanićeva14. IX. 1941. -
Kafić Sidro

Vlaška 4214. IX. 1941. -
Hapšenje Mlinarića i drugova nakon provale Akcije stadion

Križanje Heinzelove i Kvaternikovog trga -
Atentat na njemačke avijatičare

Ugao Zvonimirove i Rusanove ulice30. IX. 1941. -
Ilegalni stan drugarice Kokotović


Bulićeva ulica10. XII. 1941. -
Matični odbori AFŽ-a osnivani pri tvornicama i poduzećima u Zagrebu

Blok Branimirova - Erdodijeva1942. -
Demonstracije žena

Branimirova tržnica23. III. 1942. -
Stradanje Josipa Kulušića

Tome i Petra Erdödyja 93. IX. 1942. -
Stan Benka Horvata


Vlaška (oko radio stanice)1943. - XI. 1944. -
Njemačko redarstvo

Trg žrtava fašizma 4 -
Pogibija Josipa Preskara

Vlaška 86A9. III. 1943. -
Mučenje Božene Žakman u UNS-u 1944. godine

Zvonimirova 2V. 1944. -
Diverzija u Tvornici ulja

Branimirova 7120. I. 1945. -
Prvi štab za oslobođenje grada

Tomašićeva 7/II5. V. 1945. - 6. V. 1945. -
Borbe za radiostanicu


Vlaška 1168. V. 1945. - 9. V. 1945. -
Mučenje i ubojstvo Vere Solar u UNS-u

Zvonimirova 2



